Prema rezultatima istraživanja otkrivena je vrsta plastike sa sposobnošću prerušavanja u kamenčić.
Takva je plastika poznata kao piroplastična. Takav je postupak moguć ne samo tijekom proizvodne tehnologije, već i u prirodnim uvjetima pod utjecajem određenih okolišnih čimbenika. Nakon nekog vremena komadići plastike se ugljena što im daje nevjerojatnu sličnost stijenama koje su bile izložene vjetru i morskoj vodi.
Prema znanstvenicima, piroplastika izgleda slično plastiglomeratima koji su otkriveni na otoku Havaji, a koji su mješavina pijeska i školjki, rastopljenih kao rezultat izloženosti visokoj temperaturi.
Piroplastiku su znanstvenici identificirali na španjolskim plažama i Vancouveru, što ne daje priliku da se o njima govori kao o regionalnom fenomenu. Znanstvenici ne isključuju mogućnost da se ovo kamenje nalazi na drugim područjima, ali ih je teško otkriti zbog svoje nevjerojatne sličnosti s običnim šljunkom.
Tijekom istraživanja, znanstvenici su koristili više od 165 uzoraka plastike uzetih na različitim mjestima na plaži u Cornwallu. Pored toga, pregledano je više od 30 uzoraka uzetih s plaža Škotske (okrug Kerry, Irska i Španjolska).
Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi sastav uzoraka.Za to su znanstvenici koristili metodu spektroskopije i infracrvene spektroskopije. Zahvaljujući tome, mogli su s punim povjerenjem ustvrditi da svi upotrijebljeni uzorci nisu ništa drugo do polietilen, polipropilen ili kombinacija njih koji se često koriste u vrećama ili ambalaži.
Tek upotrebom rendgenske fluorescentne analize, znanstvenici su uspjeli identificirati prisutnost olova i kroma u uzorcima, spoja koji se često miješa s plastikom, a uzorcima daje žutu, narančastu ili crvenu boju. Također je bilo moguće identificirati visoku razinu toksičnosti uzoraka za sva živa bića na Zemlji.
Od malene važnosti je činjenica da su znanstvenici proveli ogromnu količinu istraživanja usmjerenih na identificiranje metoda pomoću kojih bi se moglo spriječiti mogućnost ekološke katastrofe kao posljedice širenja ovih minerala.