Meduze se još uvijek smatraju jednim od najneobičnijih stanovnika ne samo oceana, već i cijele Zemlje. Ali primjenjuje li se ovo pravilo na rodbinu? Mogu li ta stvorenja uboditi jedno drugo?
Vrste ubodnih stanica
Meduze uboju plijen i prijestupnike uz pomoć ubodnih stanica (cnidocita) s kojima su opremljeni njihovi pipci. Jednokratni su i postaju neupotrebljivi nakon uporabe. Zbog toga u organizmu stvaranja funkcionira cijeli sustav, što im omogućava da se regeneriraju u kratkom vremenu. Također za veću sigurnost, meduze su tijekom evolucije nabavile nekoliko vrsta knidocita:
- Ciste peradi - pomažu morskim anemonima da naprave rupe u tlu;
- ćelije u obliku petlje - imaju oblik niti i, nakon pucanja, obrubljene okove
- ljepilo - sposobno lijepiti predmete;
- probijanje - meduze ubole neprijatelja njima, probijajući meso i ubrizgavajući otrov.
Stanične stanice pucaju zbog sadržaja dvovalentnih iona kalcija smještenih na rubovima cnidocita. Ako je potrebno, kalcij prodire u stanicu stvarajući snažan pritisak, zbog čega se sadržaj velikom brzinom oslobađa prema van.
Da li meduze uboju jedna drugu?
Promatranja ovih stvorenja pokazala su da meduze ne štete jedno drugome. U stanju su plivati barem gustu loptu, a da pritom ne pokazuju agresiju. Znanstvenici su otkrili da će ubodne stanice automatski pogoditi metu, ali u gotovo svim slučajevima meduze kontroliraju taj proces i odlučuju koga će uboditi.
Zanimljiva činjenica: ako meduze nisu nadzirale proces rada ubodnih stanica, njeni se pipci neprestano tuku jedni kod drugih.
Meduze ne vide prijetnju u svojoj braći, a među njima nema niti jednog zabilježenog slučaja kanibalizma. Zbog činjenice da nisu potrebni sukobi, oni ne štete jedni drugima. Znanstvenici također vjeruju da vanjska ljuska meduza može biti imuna na "ugrize" koje njen nosilac čini.
Meduze ne ubode jedni druge, jer međusobno ne vide opasnost ili hranu. Također, to ne mogu slučajno, jer u većini slučajeva kontroliraju svoje ubodne ćelije.