Morski psi najprije napadaju ljude
"Ne postoje dokazi da morski psi više vole napasti ljude", kaže profesor Gruber, morski biolog sa Sveučilišta u Miamiju. Napominje da je od više od 80 milijuna ljudi koji se na neki način svake godine ugrožavaju na vodi, samo vrlo mali broj žrtve napada morskih pasa.
Također navodi podatke Vijeća za nacionalnu sigurnost o vjerojatnosti smrti od raznih incidenata. Šansa da umrete od napada morskog psa ne uspoređuje se ni s mogućnošću da umrete od pada iz kreveta ili sa fotelje (imate jednu šansu od 4 433).
Gruber sugerira da je u onim rijetkim slučajevima kada morski psi napadaju ljude, najčešće posljedica kukca morskih pasa. Na primjer, tijekom Drugog svjetskog rata, USS Indianopolis potonuo je na mjestu prepunom morskih pasa. Mnogi su ljudi ranjeni ili ubijeni napadima morskih pasa. Mnogima će ta činjenica sigurno potvrditi njihovo mišljenje da su morski psi prava čudovišta. Ali profesor Gruber misli drugačije.
"Kao rezultat gužve u zraku ili vodi, može doći do situacije kada je puno ljudi u vodi, puno je buke i puno ranjenih", kaže on. "Za morske pse, tako čudno obilje hrane trebalo bi izgledati poput velikog jata ranjenih kornjača." Doista, morski psi su izuzetno rijetki u dodiru s ljudima.Vjerojatno mnogi od njih uopće ne znaju za naše postojanje, a da ne spominjemo namjerno lov na ljude.
Morski psi pronalaze surfere na svojim daskama.
U ovom opažanju ima neke istine, ali samo za neke vrste morskih pasa. Gruber vjeruje da se pojavljuje velika bijela morski pas, koju privlači silueta ploče. On sugerira da siluete nekih dasaka velike bijele morske pse percipiraju kao siluetu jednog od šiljastih nogu, na primjer, tuljana, morža ili morskog lava. Također napominje da svake godine mnogo više ljubitelja surfa umire zbog drugih nesreća, a šanse da postanu žrtva bijele morske psi su za njih vrlo male.
Morski psi ne napadaju popodne
Gruber vjeruje da je to klasičan slučaj kada ljudi obješe svoje ponašanje na životinjama. "Budući da se tijekom dana dogodi vrlo malo napada, zaključujemo da su morski psi tijekom dana mnogo manje opasni", kaže on. "U stvarnosti, stvar je u tome što ljudi obično ručaju ili se opuštaju kod kuće tijekom dana, uslijed čega ih je jako malo u vodi." S istim uspjehom može se reći da statistika nepobitno potvrđuje činjenicu da su vlasnici Toyote i Chevroleta osjetljiviji na napade morskih pasa. "Zapravo, stvar ovdje je u tome što većina ljudi jednostavno posjeduje ove marke automobila. Ovo nema nikakve veze s morskim psima. "
Morski psi nemaju neprijatelja
Pogrešno! "Kitovi ubice povremeno napadaju morske pse", kaže profesor. Parazitni organizmi također uzrokuju mnogobrojne smrti morskih pasa svake godine.Čak i sami morski psi jedu jedni druge. Morski psi i tigrovi posebno su poznati po tome i mogu jesti čak i svoje mladunce, baš kao što muški mačke ponekad mogu jesti svoje mačiće. "Ali ljudi su očito glavni neprijatelji morskih pasa", kaže on. Studija iz 2006. utvrdila je da ljudi ubiju 73 milijuna morskih pasa godišnje, a razlog za to je trgovina s morskim psima. A nakon toga, morski psi se smatraju bezdržavim čudovištima!
Morski psi su glupi
„Velika većina ljudi vjeruje da morski psi samo ubijaju, hrane se i uzgajaju. Ali ovisno s koje strane gledate na dostupne podatke, isto se može reći i za ljude “, kaže Gruber. U stvarnosti, morski psi su vrlo pametnii njihove su mentalne sposobnosti jednake mentalnim sposobnostima ptica i sisavaca. "Morski psi mogu formirati uvjetni refleks brže od mačaka ili zečeva", kaže on.
Problem s tim i drugim mitovima, prema profesoru Gruberu, je taj što još uvijek ne znamo gotovo ništa o tim šarmantnim i tajanstvenim stvorenjima. "Kad o nečemu nemamo pojma, skloni smo pribjegavanju mitovima", objašnjava on. Znanstvenik se nada da će klatno znanja u narednim godinama iz mitova kliznuti prema znanosti.
Nekoć su ljudi ubijali životinje i jedni druge, ostavljajući ogrlicu sa zuba ili ušiju svojih žrtava kao uspomenu, a sad zvuči divlje. Ali sada ljudi ubijaju životinje, prodaju dijelove tijela i kupuju nakit - i to je, nažalost, još uvijek normalno.