Odmah treba napomenuti da su se Europljani oprali u srednjem vijeku. Da, i sapun se pojavio prilično kasno - došao je s juga, prvo je proizveden u sirijskom Alepu, a počeo se pojavljivati u velikom broju već za vrijeme križarskih ratova. Stanovnici južne Europe mogli su se upoznati s ovom divnom stvari u 8. stoljeću, ali u sjevernoj Europi ona se počela pojavljivati tek u 12. stoljeću.
Čak i sa pojavom sapuna, ljudi nisu bili previše ovisni o postupcima kupanja. Uostalom, sapun je bio skup, vodu je moralo grijati, trošeći na njega ogrjev. Ali to čak nije bio slučaj.
Zašto se ljudi nisu oprali?
Sama kršćanska religija, u obliku u kojem je bila predstavljena masama u srednjem vijeku, ukazivala je na to da je ljudsko tijelo "posuda sa grijesima", a duša vječna. A vjerovalo se da je briga za tijelo grešna. Čak i više: prljavština, uši, neugodan miris smatrali su se simbolom svetosti. Bilo je potrebno hodati u poderanoj odjeći, u neurednom obliku, kako bi se postigla svetost. Također se vjerovalo da nakon pranja osoba može isprati zaštitu - vodu koja je ostala na njemu nakon krštenja. I ljudi se nisu oprali
Nemajući naviku pranja, jednostavno su se uplašili, čak i ako su zbog nekih potreba morali uroniti u vodu. Kao rezultat toga, čak i u 19. stoljeću, liječnici su se trebali uložiti puno napora kako bi uvjerili osobu da počne s pranjem. Rezultat takvog stava o higijeni pokazao se logičnim - ljudi, čak i plemeniti, umrli su od ušiju i manga.
Stav prema higijeni u različitim stoljećima
Stari Grci i Rimljani, postupci za njegu tijela i higijenu postali su svojevrsni kult i u svakom slučaju smatrani su jednim od najprijatnijih užitaka. Srednjovjekovno odbijanje čistoće nije nastalo iznenada - već u 15-16 stoljeću ljudi iz više ili manje imućnih obitelji pokušavali su se oprati barem jednom svakih šest mjeseci. Također su kade korištene kao medicinski postupci. No, od 16. stoljeća ova se praksa obrušila, a u 17. i 18. stoljeću ljudi pokušavaju uopće ne oprati. Tek se u 19. stoljeću situacija počela mijenjati.
Zanimljiva činjenica: slično stanje stvari potaknulo je razvoj parfumerije. Kako bi ugušili neugodne mirise, stvoreni su parfemi koje su aktivni kupili i koristili bogati ljudi. To je riješilo etičku stranu problema, ali nije umanjilo probleme u smislu nedostatka higijene i posljedica takve situacije.
Nedostatak higijene i posljedice
Slična situacija nije mogla proći bez traga za europskim stanovništvom, pogotovo jer se proširila na sve sfere života. Uobičajeni zahodi danas zapravo nisu postojali, otpadni proizvodi su se jednostavno prolili s prozora na ulice gradova. To je izazvalo grozne epidemije, čiji su uzroci otkriveni tek nakon dužeg vremena. Srećom, od 19. stoljeća situacija se počela mijenjati, ljudi su postali svjesniji higijenskih pitanja, što je omogućilo zaustavljanje izbijanja zaraznih bolesti i jednostavno učinilo život ugodnijim.