Kad razgovaraju o glazbeniku, on je prva violina u orkestru, čak je i neupućenima jasno da to nije običan izvođač. Što je smisao, kada se rodila tradicija, zašto violina? Predloženi članak odgovara na ta pitanja.
Violina - dirigent
Koncept prve violine postoji tek u glazbenom svijetu. U referentnim knjigama i enciklopedijama pišu o violinama. Prva riječ nije prisutna u opisu. Ako tome pristupite s druge strane, violina ima luk vrlo sličan dirigentskom štapu. Dirigentni instrumenti nekada su bili različiti. I oni su usmjeravali igru orkestra na drugačiji način.
Jedan od prethodnika modernog dirigentskog štapa bio je poput vrha visine 180 cm. Zvali su ga stražnjicom koja je tukla ritam udarajući o pod.
U orkestru su također dominirale ne violine, već čembalo, orgulje. No u 18. stoljeću situacija se promijenila. Violine su preuzele vodeću ulogu u hijerarhiji orkestra, povećala se uloga prvog violinista. Dirigent je kucao, tukao ritam, a violina je držala i vodila melodiju. U 19. stoljeću je violinist nužno vodio orkestar.
Prijenos vodeće uloge u vodeće ruke bio je postupan. Za izvođača s lukom i instrumentom iz Stradivarija, Guarnerija, Amatija, za koje je važno samo "Njeno Veličanstvo je glazba", a pozicija nije glavna. To je jedan od razloga zašto je dlan dat.
Ali dugo su ga violinisti držali u rukama, stajali su kod dirigentske konzole, jer su najbolje znali kako nositi luk koji je izgledao poput štapa. No, pratnja je ostala s prvom violinom.Ona je orkestar i pomoćni dirigent u usavršavanju melodije.
Svijetli predstavnik koji je kombinirao uloge dirigenta violine bio je njemački skladatelj Ludwig Spur. Radio je kao korepetitor, bandmaster, cijenjen je kao Bach, Beethoven, Mozart.
Zanimljiva činjenica: Beethoven, prepoznavši talent Ludwiga Spura, pozvao ga je da bude prva violina u poznatoj glazbenoj skupini u kojoj je i sam dirigirao. Bila je to počast koja traje i danas.
Kombinacija skladatelja, dirigenta i sviranja violine tipična je za Antonia Vivaldija. I on je, kao i drugi veliki skladatelji i dirigenti, shvatio da glavnu violinu svira prva violina, o njoj ovisi struktura i zvuk orkestra.
Zanimljiva činjenica: pratitelji su u svakoj grupi izvođača, ne samo u violini. Ako na koncertu postoje solo momenti koje oni vode, tada je uloga pratitelja, na primjer, vjetrova, također važna. No, prva violina vodi ne samo violinsku skupinu, već i cijeli orkestar.
Uloga prve violinistice nije vidljiva publici, ne poznaju sve sitnice izvođača. Ali osjeća svoju odgovornost prema glazbenicima i slušaocima. Za to su vrijedne ruke dirigenta i gromoglasni aplaudi publike.
Dirigent se rukuje s prvom violinom, jer: violinist koji izvodi glavni dio je vijak za orkestar, prva violina je pratitelj orkestra, druga glazba nakon dirigenta, prva violinistica je orkestar solista, ostvarujući plan dirigenta.
