Nakon buđenja mnogi se dobro sjećaju snova. Znanstvenici su iznijeli teorije o tome zašto ljudi zaboravljaju snove.
Popularne teorije
Američka internetska publikacija Huffington Post sugerirala je da je zaborav enja snova korisna značajka s evolucijskog gledišta. Pretpostavimo da se drevni čovjek sjetio kako bježi od lava i skida se s litice, sigurno bi ponovio akcije u stvarnosti. Kao rezultat toga, iskustvo iz snova dovelo bi do fizičkih posljedica, jer ljudi ne znaju letjeti.
Još jednu teoriju povezanu s evolucijom iznio je Francis Crick, jedan od otkrivača DNK. Tvrdi da je zadatak spavanja očistiti mozak od asocijacija koje začepljuju memoriju. Zbog toga se snovi gotovo odmah zaboravljaju.
Zanimljiva činjenica: životni se događaji pamte kronološkim redoslijedom, uzimajući u obzir uzrok i posljedicu. Snovi nisu jasno smješteni u prostoru i vremenu, zbog čega se još gore talože u glavi.
Snovi se zaboravljaju zbog činjenice da je stvarni život ispunjen stresnim situacijama i iskustvima. Nakon buđenja mnogi razmišljaju o stvarima koje je potrebno obaviti tijekom dana. Briga čini da se snovi brzo rastvaraju, jer važnije misli ispunjavaju mozak.
Na sposobnost pamćenja utječe orijentacija tijela u prostoru. Snovi nastaju u ležećem položaju, u mirovanju. Čim osoba ustane iz kreveta, sve akcije i pokreti prekidaju san i odagnaju uspomene.Iz tog razloga san se lakše reproducira u nekoj glavi dok ležite. Nakon ustajanja iz kreveta, mnogi detalji će biti izbrisani.
Rad mozga i pamćenje snova
Znanstvenici kažu da su s biološkog stajališta ljudi u stanju zaboraviti snove zbog osobina funkcioniranja mozga. Oni vjeruju da za neke građane područje u blizini parijetalnog korteksa i temporalnog korteksa djeluje mnogo jače od drugih. Ovu je teoriju potvrdio eksperiment u kojem su sudjelovale dvije skupine ljudi: oni koji se dobro sjećaju snova i oni koji sanjaju izblijedio je iz svijesti.
Istraživači su mjerili aktivnost mozga pomoću elektroencefalografije. Tijekom spavanja ljudi su uključivali mirnu melodiju. Znanstvenici su izgovorili ime subjekta i zabilježili odgovor mozga. Bio je isti za sve. Tijekom budnosti isti je pokus dao i druge rezultate. Odgovor na ime bio je veći među onima koji se mogu sjetiti svojih snova.
Znanstvenici su došli do određenog zaključka. Primijetili su da je aktivnost moždanog režnja između parietalne i temporalne kore znatno veća kod onih koji mogu sjetiti snove. Tim je ljudima lakše zadržati u glavi veliku količinu informacija dobivenih noću. Problemi s memorijom izravno su povezani s slabom aktivnošću spomenute zone.
Kako se sjetiti sna?
Ljudi pogrešno misle da nemaju snove, mada je problem u pamćenju. Znanstvenici su dali preporuke kako ne zaboraviti san.
Korisni savjeti:
- Odmah nakon buđenja trebate se pomicati kroz sjećanje na san i zapisati ga u bilježnicu, telefon.
- Trebate staviti ugodnu melodiju na budilicu, tako da oštri zvukovi ne progone san i ne ometaju tijelo.
Prvo se treba sjetiti osjećaja iskusnih noću, a zatim i događaja. Prvo, neka vam samo ulomci iskaču u glavi, a ne čitav niz postupaka. Postupno će se snove lakše sjetiti, a oni će prestati nestajati iz sjećanja.
Ljudi zaboravljaju snove iz nekoliko razloga. Noću se mozak očisti od nepotrebnih informacija, tako da snovi nisu fiksirani u svijesti. Sposobnost pamćenja se pogoršava zbog zabrinutosti oko stvari koje dolaze. Naglo buđenje i ustajanje iz kreveta također odvlači san. Studije su pokazale da na snove utječe aktivnost parietalno-vremenske regije. Snovi sanjaju sve ljude, ali ih se svi ne sjećaju.