Ljudi koji čak ne vjeruju u znakove pokušavaju slijediti određena pravila koja su se razvila u stara vremena, iako ne razumiju njihovo značenje. Doista, u očima moderne osobe, prag je samo podna daska koja odvaja dnevni boravak od uličnih stepenica. Odakle takvo uvjerenje i zašto? Razmislimo.
Vrijednost praga
Naši preci nisu imali priliku čitati knjige i komunicirati sa znanstvenicima, ali izostanak svega toga nije ih spriječilo da budu vrlo mudri ljudi. Već tada su znali da je kuća, prije svega, utočište cijele obitelji koja nije samo izvan četiri zida, već okružena svojevrsnom školjkom. Njihova ljubav, vjera i povezanost ispunili su dom i pomogli ne samo zaštititi njihove najmilije, već i oporaviti se nakon dugog radnog dana.
Izvan kuće bio je izvanzemaljski svijet koji je bio prepun ne samo opasnosti u obliku neznanaca, već i duhova koji su mogli ponijeti sa sobom ili poslati bolest. Jedina dvojba koja je, prema potomcima, obuzdala zle duhove i zle misli, bio je prag ispod kojeg su postavljeni amuleti tijekom izgradnje kuće. Štoviše, u gotovo svakoj kući koja se već nalazila ispod praga nalazila se i potkova za potkove za privlačenje bogatstva.
Također, preci su vjerovali da ih, dok ih je u njihovoj kući štitio čaršij, čije se granice moći, nažalost, završavaju točno na pragu. Zbog toga je prag postao toliko važan za sve, s obzirom na to da je kuća u nekim trenucima bila shvaćena gotovo kao jedino utočište živih, iza kojega je svijet mrtvih.
Zanimljiva činjenica: preci su vjerovali da su pokojni rođaci iza kućnog praga, pa kad su uveli snahu u kuću, nisu je samo pustili naprijed, već su je odnijeli preko praga da je pokojnik ne bi uzeo za tuđinu i ne bi joj nanio štetu. Nakon što je novopečena supruga pala u kuću u naručje mladoženje, postala je član obitelji i mogla je otići, a da se sada ne boji bijesa rodbine.
Zašto se ne možete pozdraviti preko praga?
U drevnoj Rusiji praktički nije bilo groblja, svaka je obitelj radije pokopala svoje najmilije u blizini svog doma kako bi na dan sjećanja mogli pronaći put kući. No, takav je susjedski život za život stvorio određene poteškoće, jer ste morali živjeti s oprezom, bojeći se poremetiti mir sada pokojnika.
Vjerovalo se da ako gost pozdravi dok stoji na ulici, još ne prelazeći prag, mrtav rođak može pomisliti da su došli k njemu. Zato, kad su stigla poznanstva s njima, oni se nikad nisu pozdravili na pragu, već su odmah pozvali u kuću ili izašli na ulicu, kako bi pokojnik znao da nisu došli k njemu.
Granica energije
Postoji još jedna verzija. Prag djeluje kao svojevrsna granica energije kroz koju samo osoba s dobrim namjerama može slobodno proći. Nesretna osoba, vrebajući u sebi zlo, neće moći zakoračiti na prag i tako će se zgužvati u ulaznim vratima. Ako mu vlasnik kuće pruži ruku, on će, kao da će svojom snagom, pomoći u savladavanju svih zaštitnih zapreka i na taj način dopustiti nevolje u kuću.
Stoga mnogi vjeruju da će jednostavno stiskanje ruke preko praga dovesti do svađe s obzirom na to da nepozvani gost vjerojatno neće donijeti sreću ili dobre vijesti, već će se prepustiti nevoljama i bijesu. Kako bi se izbjegle takve negativne posljedice, bolje je pomaknuti stisak ruke na ulicu, radi ležerne procjene i samog gosta i okolnosti njegovog pojavljivanja.
Postoji i verzija da se jednostavnim rukovanjem na pragu, čak i s dragim prijateljem, otvara energetski hodnik kroz koji zli duhovi prodiru u dom. Uostalom, gost, naime, stoji na ulici i dodiruje zemlju, dok je vlasnik u kući i stoji na podu. Dodirujući ih rukama, čini se da otvaraju svojevrsni portal između vanjskog svijeta i energije obitelji koja tako privlači sve vrste zlih duhova i sitnih štetočina.
Zanimljiva činjenica: u davna vremena postojalo je vjerovanje da se pokojnik mora oprostiti od svog stana, pa kad izvade lijes, moraju ga triput lagano udariti o prag, čime je za njega zatvoren svijet živih.
Prag djeluje kao energetska zaštita svakog doma, bez obzira živi li u njihovoj kući ili stanu. Pozdravljajući čak i dobrodošlog gosta kroz rukovanje preko praga, vlasnik kao da mu oduzima svu zaštitu i napušta kuću ne samo da rastrga zle duhove, već i neljubazne misli. Kako bi se izbjegla svađa, kao i prodiranje malih duhova posjetitelja, bolje je odmah ga pustiti u kuću ili ga sresti izvan praga na ulici.