Najveća planeta Sunčevog sustava, plinski gigant Jupiter, ima ogromne dimenzije i masu, što je preko 2,47 puta više od zbroja masa svih ostalih planeta sustava. Zbog relativno brze rotacije oko svoje osi, jedna revolucija traje oko deset zemaljskih sati, Jupiter stvara snažan magnetosferski učinak na prilično velikom prostoru koji se nalazi u neposrednoj blizini planeta.

Znanstvena istraživanja na Kalifornijskom tehnološkom institutu, pod vodstvom Tom Nordheima, usredotočila su se na dugoročno istraživanje fizičkih procesa interakcije plinskog giganta i jednog od njegovih satelita, Europe.

Europa je jedan od najzanimljivijih, s gledišta znanosti, objekata koji se nalaze u neposrednoj blizini Jupitera. Satelit je dovoljno velik da omogućava promatranje sa Zemlje i kroz orbitalne teleskope. Znanstvenici su odavno utvrdili nepostojanje vlastite atmosfere u Europi.

Interes istraživača za Europu proizlazi iz činjenice da je spektralna analiza pokazala prisutnost u unutrašnjosti satelita satelita tekuće vode u iznosu od osam posto ukupne vrijednosti objekta. Rezerve vode u Europi idu duboko u satelit devedeset kilometara. Ukupna količina vode u pogonu mnogo je veća od svjetskih oceana.Razlika je u tome što su u Europi vodeni resursi skriveni pod debelim slojevima leda.

Izjava astronoma i biologa o mogućem postojanju životnih oblika u vodi pod ledenom školjkom Europe važna je. Znanstvenici su modelirali interakciju fizičkih procesa između Jupitera i Europe, kao i učinak radioaktivnog kozmičkog zračenja Sunca na satelit. Primjećena je pozitivna činjenica da ogromni planet svojim elektromagnetskim poljem pokriva prostor oko Europe, značajno nadoknađujući odsutnost vlastite magnetosfere.

Destruktivne kozmičke zrake prodiru samo u gornje slojeve oceana na nekom satelitu, pa organski život može postojati na velikim dubinama. Štoviše, tok više bezopasnih čestica i zraka s Jupitera u interakciji je s snažnim tokom kozmičkog sunčevog zračenja. Kao rezultat unakrsnih reakcija, dolazi do neutralizacije energije koja negativno utječe na biološke organizme, a rezultirajući spojevi uopće ne prodiru u debeli ledeni sloj Europe.

Rezultati modeliranja doveli su do zaključka da, unatoč nepostojanju atmosfere u Europi, postoji mogućnost da u ledenom sloju površine postoji određena količina kisika i drugih spojeva koji potiču vitalnu aktivnost bioloških organizama.

Dobiveni podaci ozbiljan su razlog da će čitava svjetska zajednica i znanost u bliskoj budućnosti povećati aktivnost detaljnijim proučavanjem Europe.Američki su istraživači spremni ponuditi praktična dostignuća za pokretanje nove međuplanetarne sonde u Europi koja može sletjeti na površinu satelita i izbušiti bušotinu duboku nekoliko metara. Na taj način se ispod ledene ljuske predmetnog svemirskog objekta mogu dobiti tragovi organskog života.