Tim američkih znanstvenika, koristeći sve moderne istraživačke metode, pojasnio je vrijednost Hubblea. Tako je otkrila da se Svemir ne širi tako brzo kako je bilo namjera.
Početkom prošlog stoljeća američki znanstvenik Edwin Hubble predložio je koncept širenja Kozmosa. Bio je prvi na svijetu koji je zaključio da se sastoji od mnogih galaksija i da se udaljenost između njih povećava. Naknadni proračuni astronoma pokazali su da je brzina uklanjanja galaksija proporcionalna njihovoj udaljenosti. To također znači da se moraju brže proširiti.
U početku se dobilo širenje - 500 km u sekundi, na temelju udaljenosti u megaparseku, tj. 3,26 milijuna svjetlosnih godina ili nezamislivih 30 kvintilionskih kilometara (kvintilij je jedinica s 18 nula). Zanimljivo je da se galaksija, koja se nalazi dva megaparcesa od našeg planeta, širi 2 puta brže od galaksije, uklonjena na udaljenosti od jednog megaparseka.
Astronomi koriste raznovrsnu opremu koja vam omogućuje ažuriranje Hubbleovih mjernih podataka. Najpouzdanija vrijednost brzine širenja prostora do danas je 74 kilometra u sekundi na milijun parseksa.
Vozila Supernove korištena u Svemirskom opservatoriju Planck promijenila su točnost astronomskih promatranja i pročistila ovu konstantu.Razlikuje se od početnog pokazatelja više od 7 puta. Prema modernim opažanjima, to je 67,5 kilometara u sekundi po megaparseku.
To je bilo moguće usporedbom najnovijih podataka dobivenih iz kozmičke game Fermi teleskopa. Pokazao je prigušivanje zračenja koje proizlaze iz zvijezda. Promjena ove vrijednosti bila je razlog za reviziju stope uklanjanja objekata u Svemiru.
Primjetno je da gama zrake emitiraju sve zvijezde, a posebno aktivno kvazi. Ovo su najsvjetliji objekti promatranog dijela Svemira. Njihova strukturna značajka: ovo je aktivna jezgra galaksije u početnoj fazi njezina razvoja, gdje ogromna crna rupa apsorbira tvar koja je okružuje. Kao rezultat, kvazar doslovno izbacuje ogromnu količinu gama zračenja.
Kad te zrake dođu do našeg planeta, one komuniciraju s fotonima koji potječu od Sunca. Brzina njihovog sudara ovisi o udaljenosti koju su prelazili gama zraci. Ova vrijednost ovisi o brzini kojom se šire sve galaksije u svemiru. Kroz matematičke proračune, znanstvenici su mogli saznati ažuriranu vrijednost Hubbleove konstante.
Vjerojatno je da će znanstvenici u budućnosti, kako se razvijaju metode astronomskih istraživanja, moći postići još veću točnost u izračunavanju Hubbleove konstante. Ali čak i ažurirana brzina djeluje impresivno za nas, stanovnike Zemlje. Razvoj astronomije u budućnosti pomoći će otkriti tajne nastanka svemira.